Dubravka Lošić je svojim umjetničkim izričajem i svakoputnim istraživanjem različitih materijala, ovoga puta od recikliranog metala prikupljenog iz različitih radionica i s odlagališta, osmislila i napravila instalaciju kojoj naziv “flowermachine” savršeno pristaje.
Dubravki je cvijeće već odavno prepoznatljiva inspiracija u umjetničkom izričaju, meni je to ljubav i posao.. neke njene recentne instalacije, metalne konstrukcije i ta igra sa istima bile su povod ovoj našoj suradnji.
Nakon što sam promijenila poslovni prostor, tražila sam način da rečem: evo me, tu sam… ne samo iznutra, u interijeru, već i izvana, da to bude pozivnica …da poželite ući i zaviriti u taj moj cvijetni svijet…
Ta “pozivnica” je rezultat naše simbioze…metalni otpad, koji je Dubravka koristila i napravila kao patchwork metalnih uzoraka koji se ponavljaju, nadopunjuju,preklapaju, bilo u simetriji ili asimetriji, koji se igraju u oblicima i veličinama, dao je prostora mom cvijeću koje nadopunjuje tu metalnu, pomalo hladnu priču sa toplinom svojih boja i oblika.
I svaki dan, ovisno kako i koje cvijeće postavim, ta će priča biti drugačija… metal se mijenja pod utjecajem kiše i drugih vanjskih utjecaja, dobija patinu, mijenja boju… kroz koji mjesec imat će drugačije nijanse ruzine, dok je npr.rostfrei rezistentan i postojan… ja ću se igrat sa zelenilom, sa božićnom dekoracijom, instalirati ćemo i izvore svjetla koji će u noćnom ugođaju u kojemu će ova naša “priča” doći do izražaja.
